Učenici 8. a i 8.b razreda, u pratnji razrednica Katice Brajdić i Margite Kozine, bili su 2. i 3. prosinca na terenskoj nastavi u organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa u Vukovaru.
Krenuli smo oragniziranim prijevozom rano prije zore u 2.55 ispred škole.
Stigavši u Vukovar posjetili smo Memorijalni centar Domovinskog rata gdje smo slušali predavanje o Domovinskom ratu i Bitci za Vukovar, a potom obilazili njegov izložbeni prostor. Gledali smo i film o ratnim strahotama grada Vukovara koji je u nama izazvao snažne emocije i suze u očima zbog patnji koje su građani Vukovara proživjeli.
U sklopu Memeorijalnog centra nalazi se i hostel Dubrovnik u kojemu smo se smjestili.
U poslijepodnevnim satima učenici su imali slobodno vrijeme u kojemu smo odlučili posjetiti Vodotoranj. Šteta bi bilo ne popeti se na sam njegov vrh i biti ponosan što si uspio i što na samom njegovu vrhu možeš raširiti hrvastku zastavu s natpisom Osnovna škola Slunj i time pokazati kako suosjećaš s hrvatskim braniteljima koji su svakodnevno u obrani svoga grada na samom vrhu Vodotornja dizali hrvatsku zastavu kao podršku Vukovarcima koji brane svoj grad od neprijateljske vojske. Da, biti ponosan, ojačati nacionalnu svijest, osjetiti priopadnost svome narodu, a naši učenici su to zaista i pokazali.
U večernjim satima otišli smo u grad na klizanje i advent. Neki su uživali klizajući se, a drugi u slano-slatkim okusima koji su prodavači adventskih štandova nudili. Fotografirali smo se i pokraj spomenika poginulog branitelja francuskog podrijetla Jeana Michela. Bila nam je čast i ponos imati takvu priliku.
Sljedeći dan terenske nastave bio je također sadržajno bogat. Nakon doručka slijedio je posjet memorijalnim centrima u Vukovaru. Posjetili smo Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Kukuruzni put- Put spasa, crkvu sv. Filipa i Jakova, Memorijalno groblje žrtava/ Spomen dom Ovčaru, masovnu grobnica na Ovčari, Mjesto sjećanja „Vukovarsku bolnicu 1991.“,Velepromet i Borovo Commerce.
Koliko smo bolnih spoznaja primili ovim posjetima, teško je riječima opisati. Učenici su pozorno slušali, upijali svaku riječ predavača, osjećali i suosjećali. Suze se nisu mogle zaustaviti. O tolikim patnjama niti jedna knjiga niti udžbenik povijesti ne može dovoljno reći.
Nakon što smo posjetili sva mjesta predviđena planom ove terenske nastave, ručali smo, a potom krenuli autobusom put Slunja. U Slunj smo stigli u kasnim večernjim satima.
Bila je ovo jedna veoma korisna terenska nastava koja je u našim učenicima ojačala nacionalnu svijest, na kojoj su naučili da moraju čuvati i voljeti svoj jezik, svoj narod i domovinu za koju su se hrvatski branitelji borili, za čiju slobodu su pale i mnoge nevine civilne žrtve, nažalost i djeca, a da istodobno trebaju poštivati i uvažavati sve ljude bez obzira na nacionalnu pripadnost i sve druge različitosti.
Katica Brajdić, prof. hrv. jezika






