Ove skupine sigurno su među najomiljenijima našim učenicima.
Planinari su usvojili osnovna pravila ponašanja pri izlasku u šetnje. Petkom u 12 sati s punim ruksacima na leđima nestrpljivo čekaju da krenemo. Uvijek su raspoloženi, veseli, nestašni i opušteni.
Ovo je prilika i njihovim učiteljicama da djecu dožive iz neke druge perspektive, one životnije i bliže njihovom svakodnevnom ponašanju nego kada sjede u školskim klupama i prate nastavu. Možemo saznati koji su njihovi interesi, hobiji, kako provode vrijeme kada su slobodni od školskih obveza. To su zaista dragocjeni zajednički trenutci!
U rujnu smo iskoristili lijepo vrijeme za odlazak u naše predivne Rastoke. Djeca su se poput jata vrabaca sjurila prema slastičarni Diva kako bi se počastili finim sladoledom i kolačima. Galama i zadirkivanje među đacima nisu niti najmanje zasmetali stranim turistima koji su se razdragano smiješili i sa simpatijama promatrali djecu.
Ubrzo smo krenuli prema gradskom kupalištu uz rijeku Koranu koja je nastavila potpuno neometano svoje jesensko putovanje prošarana zlatnim lišćem i ponekom lijenom žutom zrakom sunca.
Kao da je i djecu nakratko začarala svojom smirujućom ljepotom. Posjedali su na tople stepenice uz obalu i zaneseno promatrali ljepotu ispred sebe.
A onda je opet krenuo živahni razgovor s prisjećanjem na predivne ljetne avanture koje su ovdje proživjeli.
Odjednom se među djecom našla lopta i svi su krenuli u trk i igru.
Umorni i iscrpljeni krenuli smo uz koransku stranu natrag u školu.
Mjesec listopad svima će nam ostati u nezaboravnom sjećanju jer smo posjetili Nacionalni park Plitvička jezera. Dan je bio idealan za šetnju i boravak uz vodu i raskošne plitvičke slapove.
Ipak, najljepše dojmove učenici su ponijeli s poznatog plitvičkog električnog broda.
Kada smo konačno došli do autobusa, mnogim je trećašima bilo dovoljno da dotaknu sjedalo i već su utonuli u dubok san.
U studenom smo krenuli kroz Podmelnicu na sami vrh Melnice. Iako će vam možda zvučati smiješno, uspon je za mnogu djecu bio naporan pa su učiteljice pomagale riječima podrške i noseći dio puta male, pretrpane ruksake. Sve se isplatilo kada smo došli do cilja. Iznenadili smo se vidjevši ispred sebe Klek i Kapelu!
Dragi čitatelji ovih redaka, nadam se da sam vam riječju i slikom uspjela prenijeti barem mali djelić dobre atmosfere s naših avantura.
Učiteljica Andreja Jurčević
